O čemu govorimo u videu?
Često u šetnji s Petrom primijetim onaj trenutak oklijevanja kod ljudi. Vidim im u očima da bi htjeli prići, da ih zanima, ali ne znaju kako."Smijem li gledati?", "Što ako kažem nešto krivo?", "Trebam li pomoći ili ću samo smetati?"
Istina je da nas nitko kroz život nije učio kako se ponašati u suživotu s djecom s invaliditetom i njihovim obiteljima. Strah dolazi iz neznanja, a neznanje se najbolje razbija – otvorenim razgovorom.
Zato sam snimio novi video u kojem sam sažeo 27 iskrenih, životnih savjeta koji će vam pomoći da srušite te barijere. Ovo nisu definicije iz medicinskih udžbenika, već situacije koje mi živimo svaki dan.
U videu ćete saznati:
- Zašto je važnije gledati u oči nego u opremu: Petar je dječak koji vas gleda i traži potvrdu da je čovjek, a ne medicinski fenomen. Oprema je tu da mu pomogne živjeti, ali ona nije on.
- Kako komunicirati: Zašto je bolje pitati "Čemu služi ovaj uređaj?" nego potajice buljiti. I zašto nam vaše sažaljenje zapravo – umara, dok nam je normalan razgovor o vremenu ili poslu pravo osvježenje.
- Praktične stvari: Zašto ono "samo na minutu" parkiranje na invalidskom mjestu nama može poremetiti planove za cijeli dan i zašto ne treba dirati kolica bez pitanja (ona su dio Petrovog osobnog prostora!).
- I ono najvažnije: Kako biti opušten. Ako dijete zaslini ili se zakašlje – ostanite normalni. Osmijeh i dodavanje maramice vrijede više od tisuću riječi.
Cilj videa
Cilj ovog videa nije nikoga prozivati, već ohrabriti. Želim da znate da je u redu ne znati, sve dok imate dobru namjeru naučiti.
Posebne potrebe su zapravo samo ljudske potrebe – za ljubavlju, igrom, sigurnošću i prihvaćanjem. Samo je način na koji Petar i djeca poput njega dolaze do toga malo drugačiji.
Pogledajte video, podijelite ga s prijateljima i idući put kad nas sretnete – samo nam mahnite! 👋
Pogledaj video!
👉 Pogledaj video ovdje: 27 savjeta o suživotu s djecom s INVALIDITETOM